*littlefreckle*

lala

Osjećam se užasno.Temperatura me pere već 2 dana.
U školi sam bila samo na hrvatskom jer smo trebali pisati ispit.Kao zadnja glupača sam čitala „U registraturi“ iako mi je glava pucala.Uspjela sam i pripremila se kako spada.
Išla sam s namjerom da napišem taj ispit jer znam da usmeno ne mogu dobiti više od 2.A pismeno uvijek dobim 5.Čudno,jelda?
Dođem u razred kad žena kaže da ne pišemo nego odgovaramo u grupama.Kako sam inače nenametljiva osoba,znala sam da to neće dobro završiti.Rekla sam nešto (no to je očito otišlo u vjetar),a sve što sam htjela reći ili su rekli drugi ili me jednostavno nije vidjela kako dižem ruku.Mrzim to.Mrzim kad se ponašaju sa mnom kao da sam nevidljiva.A to sam imala prilike vidjeti u ovoj školi.

I sad se pitam kako da gradim samopouzdanje?U ovoj školi jedino što mogu naučiti je osjećaj manje vrijednosti.A to boli,jako.

Osjećam se jadno,ograničeno.Što više truda uložim,tim gore.Ne znam više što mi je činiti.Totalno sam fulala školu.Izgubila sam svu volju,entuzijazam koji sam nekad davno imala.Bojim se da neću uspjeti ni u čemu.

Dosta mi je slušati riječi „Kakva si to gimnazijalka“.Počinjem sumnjati u sebe.Svakim danom sve više.Bojim se da ne vrijedim ni pišljive bobe.Osjećam se manjom od makovog zrna.

Postoji samo jedan jedini način da prestane ova tortura.Da.Naravno.Postoji.Za sve postoji lijek.Da.Dosta.Ne želim o tome.Možda jednom skupim hrabrosti.Nadam se da ne.Dosta.

Kad bi mi bar netko mogao pomoći,no čemu to kad ne mogu ni sama sebi?Čemu uopće nekom nešto govoriti kad od toga opet ništa.Ako si sam ne možeš pomoći,neće ti ni drugi.

Iako bolesna,išla sam puna optimizma u školu.“Misli pozitivno i bit će tako“ motalo mi se po glavi...No kod mene nije tako.Sreća je kratkog vijeka.
Opet sam ispala glupača.Dobila sam 2.I to samo zato što nisam mogla doći do riječi.Razumijem,velik smo razred ali mala doza kolegijalnosti nikom nebi bila naodmet.Da,sad će mi netko reći „Svatko gleda svoje dupe“.Znam,imala sam se više puta uvjeriti u to ali ipak...Ne znam.

Mislila sam da će mi pomoći ovo lupanje po tastaturi no nije.I dalje se osjećam kao govno.Ne znam više da li ima smisla nastaviti s pisanjem ovog bloga.Ne znam da li uopće ima smisla nastaviti čitati knjige koje sam prije s guštom gutala.Ne znam ima li smisla više pisati sastavke,pjesme koje sam uvijek pisala.Sve mi je zagađeno.Sve.

:'(

Sve.

An old man turned ninety-eight
He won the lottery and died the next day
It's a black fly in your Chardonnay
It's a death row pardon two minutes too late
Isn't it ironic ... don't you think

It's like rain on your wedding day
It's a free ride when you've already paid
It's the good advice that you just didn't take
Who would've thought ... it figures

Mr. Play It Safe was afraid to fly
He packed his suitcase and kissed his kids good-bye
He waited his whole damn life to take that flight
And as the plane crashed down he thought
'Well isn't this nice...'
And isn't it ironic ... don't you think

Well life has a funny way of sneaking up on you
When you think everything's okay and everything's going right
And life has a funny way of helping you out when
You think everything's gone wrong and everything blows up
In your face

It's a traffic jam when you're already late
It's a no-smoking sign on your cigarette break
It's like ten thousand spoons when all you need is a knife
It's meeting the man of my dreams
And then meeting his beautiful wife
And isn't it ironic... don't you think
A little too ironic... and yeah I really do think...

Life has a funny way of sneaking up on you
Life has a funny, funny way of helping you out
Helping you out

Alanis Morissette-Ironic

Da,sve je tako ironično.
Mislim da je dovoljno kad ti se rođendan pretvori u dan kao i svaki drugi,kad ti ga škola,sorry na izrazu,zasere...Isn't it ironic?

No sve u svemu,mlada sam (a tako se staro osjećam) i neću si dopustiti negativne misli.

Pustit ću ih za sutra.

Nekad je dobro bedirati se,obožavam taj feeling.Čudna sam biljka,veoma.

A danas,još ovih nekoliko sati uživam...Pa ljudi,imam 17 godina!Sretan mi rođendan...

Ima li što bolje od desetosatnog sna i još malo dodatnog izležavanja i rastezanja u super mekanom krevetu? ;)

Kako je lijepo biti na praznicima,uživati,trpati se raznoraznim kolačima (o višku kilograma ću poslije razmišljati)... Škola je uspješno završila i mogu se pohvaliti da sam prošla s 4,8...Da,sad mi nije žao što sam nekoliko vikenda za redom ostala doma,no zato to sada naravno,nadoknađujem...Moj dan se uglavnom sastoji od sljedećeg:spavanja,gledanja TV-a,plesanja ispred ogledala,višesatnog brbljanja u kafiću te ponovnog spavanja.Nije mi loše,ha? ;) Nadam se da i vi isto uživate! ;)

Želim vam sve najbolje,Sretan Božić u malom zakašnjenju i uspješnu Novu godinu!!!
Yes,na radiju odzvanja Last Christmas!Idem po četku ( eh,ti pjevači amateri) i ravno ispred ogledala!!! Pa-pa...

Dragi moji blogeri,jedno veliko SORRY za moje dvomjesečno nepisanje,SORRYte što ste svaki put kad biste (u nadi?) otvorili littlefreckle.blog ugledali svima već poznati naslov:"Pješačenje i sve što ide uz to",SORRYte za moje nekomentiranje vaših blogova ali znajte da sam ama baš sve pročitala,jer to ne doživljavam kao torturu nego kao neku vrstu relaksacije,razbibrige,...SORRYte što...skratit ću...SORRYte ako sam nekome nanijela duševnu bol ili neki oblik smetnji (možda probavnih?)...
Ne želim se izvlačiti i pisati razloge svog nepisanja jer kako bi rekli moji starci:"Za sve se nađe vremena,samo se trebaš organizirati."
Još 4 tjedna i gotovo prvo polugodište.Možete li to vjerovati?Ja ne,ali ne žalim se.Treba mi odmor,a nadasve mojim krhkim živcima(razumijet će oni koji imaju "čast" polaziti SŠZČ")...

Ništa,ovaj post bi trebao biti i vidim da je neka vrste uvertire.
Ovim putem sazivam muzu za sljedeći post koji će se,nadam se,pojaviti u pristojnom roku.Eh,za to mi ipak treba muzara. ;)
Pozdrav vjerni čitatelji,čekaoci,ako vas naravno,još ima. ;)

Potaknuta jednom frendicom (mystyque pozdrav) odlučila sam napisati spisak stvari potrebnih za sutrašnje,svima u našoj školi već poznato,pješačenje.
Nije to nikakav kilometarski popis kao što mi inače priliči.Veselite se,je biste u suprotnom bili osuđeni na čitanje koliko pari čarapa,gaćica uzimam ili pak koji regenerator uzeti:Nivea ili Sunsilk...i tako dalje,i tako dalje,i tako bliže...
Dakle,sutra će par entuzijasta (s osmjehom na licu?) jurcati,hodati (puzati?) pješačkom stazom „Zelengrad“.Ne pitajte me gdje je to.Valjda okolica Pazina,tko će znati.
Evo kako bi po prof.Balogu trebao izgledati naš spisak potrebnih stvarčica:
-marendica(1-2-3...paninića)
-dostatne količine vode
-energetska bombica(čokolada,snickers...)
-naramak dobre volje
-nešto za obranu od kiše
-udobne cipele-patike
-rezervna majica-košulja
-25 kn za prijevoz

E sad prepuštam riječ mojoj malenkosti.Hrana i piće mi se smješe iz vrećice i dvoumim se da li da se nečim od toga sada poslužim.No kako to uvijek biva,sutra bih samo žalila.Moj konačni spisak za sutra glasi:
-panini na n-tu potenciju
-smokići curly
-napolitanke Loacker(od kokosa!)
-kraš npolitanke od čokolade,poznatije kao narančaste
-milka-noisette
-7 days with millefeuille cream
-šššum jabolko
-mandarine(ovisi koliko prostora ostane u torbi)
-winterfresh mints bomboni
-2 male obične Jane+jedna od jagode
-mali čaj+Jana od 1,5L

To je što se tiče „goriva“.Možda pronađem još koju energetsku bombicu no pitanje je tko će sve to tegliti sa sobom?
I onda na red dolazi pitanje:“Što obući?“
-hlače od trenerke,ili neke široke,ugodne,whatever
-majicu kratkih rukava,majicu dugih rukava(na kopčanje),i dvije rezervne duge u torbi(ipak je u Pazinu(?) hladnije)
-patike-nike-ice koje su preživjele prošlo pješačenje na Krku i time pokazale da se uvijek može računati na njih
-cvike za sunce,mobitel
-trebala bih 25 kn za prijevoz,no naravno prijevoz će (odjednom! ;p) poskupiti pa će 50 kn biti dovoljno,a i dodatni džeparac neće biti naodmet ;))

Hm,mislim da sam uspješno obavila dnevni zadatak.Dobre volje će naravno biti,u to ne sumnjam. ;)

Evo me nakon tjedan i nešto.Mislim da se već većina uigrala u novu školsku godinu.Već su pale i neke ocjene.Rekla sam,većina.Ja još ljenčarim i koristim svaki slobodan trenutak da izletim iz kuće ili da,jednostavno,spavam.Ne znam da li je i vama tako,ali za vrijeme škole bila bih u stanju spavati cijelu vječnost,pola noći mi je krajnje vrijeme za bilo kakvu aktivnost (prije bih rekla pasivnost) dok ljeti znam i po 3 dana ostati budna.Čudno je to,ne? ;))

Umjesto u školi uživam na ne baš mnogo mekšoj stolici,ali barem sam doma.Zašto?Evo i odgovora-Prvenstvo škole u sportskom plivanju (da,tako piše na medalji,nisam ja izmislila to sportsko plivanje ;) ).Ne bih se htjela zadržavati na ovoj temi no ipak bi bio red da kažem dvije,tri riječi o tom događaju.Nisam ni sretna ni tužna,neki pomiješani osjećaj je prisutan.Sretna sam što se sve to skončalo bez nekog incidenta,no tužna sam što nisam pokazala što zapravo znam.Ali što mogu,kondicija mi se vrti oko nule.Mislim 3. mjesto je sasvim u redu,ali meni očito skromnost nije vrlina.Eh,zašto moram biti toliki perfekcionist?Ajde,ajde nije baš tako strašno,barem se nisam utopila negdje na pola bazena kako sam i prognozirala. ;)
Jedino što me razveselilo je zlatna medalja za štafetu.Ovim putem pozdavljam Josy,Eliju i Mateju koje su vrhunski odradile svoj posao.Sama sebi se čudim kako uvijek u štafeti isplivam bolji rezultat nego pojedinačno.Ali fakat uvijek!Valjda je to neki znak da sam rođena za neki timski sport?Hm...Nadam se da nisam pogriješila što sam se upisala na vaterpolo.Zasad mi ide sasvim solidno,ne mogu se požaliti.A i u subotu se slikamo za novine.Hehe...

Hvala Bogu da je i ovaj dan iza mene,još samo da izdržim sutrašnji dan i onda dugo očekivani vikend.Što da vam još kažem?Ništa pametno mi ne dolazi na pamet,jedva čekam malo prileći,osjećam se kao da me je tenk pregazio.Kondicija?!Buahahaha... ;))

Počelo je počelo.Sada već sa sigurnošću i sa malom dozom depresije shvaćam da je ljeto sklopilo oči.Jedna stvar mi nikada neće biti jasna.Zašto uvijek,ali baš uvijek zadnji dani moraju biti tako zabavni,čudesni i ne znam koje sve riječi upotrijebiti?Možda bi nam to trebao biti poticaj da onaj dio koji slijedi nakog toga,u ovom slučaju škola,obavimo što bolje moguće?

Ne znam kako vama ,ali meni je uvijek tako,pa tako i prošli (zadnji!) vikend prije početka nastave.Petka se gotovo ni ne sjećam,a po detaljnim izvještajima drugih pjevala sam na mikrofon (Ja?!Molim?!Šta?!?WTF?!?),padala,uglavnom sramotila sebe i svoj rod.Željela bih poručiti jedno veliko HVALA mojoj best priji Josipi koja je bila uz mene u šumici gledajući ne baš lijepi prizor umjesto da se s ostalima zabavlja i još jedno veće ironično HVALA s3thu koji je s absynthom dokrajčio moj već naveliko otrovan želudac. ;))
Subota...Nisam htjela izaći no ne želeći propustiti zatvaranje Monvija udostojila sam se doći.Nisam požalila,jedini bed je što sam još dan-danas prisiljena imati spuštenu kosu i crveniti se dok znatiželjnima pokušavam objasniti što mi je s vratom.A da tek ne pričam kako me doktorica pogledala kod koje sam morala ići zbog usput pokupljene upale grla. ;))

I onda počne nastava,pih!U neku ruku mi je i drago jer sam nakon sto godina vidjela neke ljude,ali opet...Škola nam uopće ne liči na ustanovu u kojoj bi se trebalo skupljati znanje,više je nalik nekom gradilištu.Radne skele,žice,prašnjav pod-rekviziti su s kojima ćemo se susretati do kraja ovog mjeseca.Jedina pozitivna stvar je što će se umjesto nas,profesori seliti iz učionice u učionicu (Pametno,manja šteta ako njih nešto strefi ;)) ).
Dobili smo nekoliko novih profesora/ica od kojih smo za sada upoznali jednu,prof. njemačkog koju poznajem već 2 godine.Nisam ni sanjala da će mi profesorica(prijateljica) engleskog u „Ulixu“ predavati u školi!Oduševljena sam a vjerujem da će i svi biti jer kao što sam već većini rekla,ona je srce od čovjeka!Uglavnom,prvi dan u (m)učilištu je protekao u najboljem mogućem redu,osim što sam od jedne profesorice bila „počašćena“ s pitanjem kako sam se popunila preko ljeta.Hm...hm...šmrc...Šta se baš toliko vidi?!?Očito se moram dovesti u red.Na onaj ljubičasti šešir iz prijašnjeg posta ili na neku ubojitu dijetu mogu slobodno zaboraviti.Već sam pronašla rješenje-upisala sam se na vaterpolo!Bojim se da ću time samo još više ojačati svoja već dovoljno ogromna plivačka ramena,ali treba pokušati.Makar čisto zbog nekog svog unutarnjeg zadovoljstva.

Ima još puno,puno novosti u mojem malom,dosadnom životu no zašto vas time zamarati?Sumnjam da vas zanima da ću u utorak dobiti leće ili da pijem summamed pa ću kraj posta posvetiti mojoj drugoj best priji Mirti koja sutra slavi 17.-ti rođendan!Nema tih riječi kojima bih mogla opisati tu legendarnu osobu.Ovom postu ne biste vidjeli kraj kad bih sad počela pisati o njoj...Mirta,sve naj,naj,naj,nek ti se sve želje ostvare,budi uvijek ovako lijepa,slatka i dobra,budi uvijek dio već svima poznatog trija Charlie's Angels!!! Love ya... ;)

Dragi moji bloggeri hvala vam što ste uspjeli doći do samog kraja (ako ima uopće takvih?!),legende ste!Diplomu ću vam naknadno uručiti.

Prošlo je 6 dana od mog posljednjeg posta.Dakle,bilo bi vrijeme da napišem nešto novo no ja se osjećam kao sušna godina,ništa mi ne pada na pamet.Euforična sam zbog sutrašnjeg početka nastave.Haha,šalim se.Kako nemam mnogo vremena zbog nekih xy razloga,blog automatski pada u drugi plan.Život je okrutan.No za kaznu sutra MOŽDA napišem neki Što-se-događa-u-mom-životu post.Nadam se.
No zbog mojih statistika,koje treba svako toliko i nahraniti,odlučila sam ubaciti ulomak iz knjige "Pričaj mi priču" Majde Rijavec i Dubravke Miljković koji je ujedno bio u današnjem broju Glasa Istre.

Ljubičasti šešir

Žena gleda u zrcalo i.....
S 8 godina vidi Pepeljugu,Snjeguljicu,Trnoružicu...
S 15 godina vidi Pepeljugu,Snjeguljicu,Trnoružicu...a ponekad,ovisno o raspoloženju,vidi se debelom,prištićavom,RUŽNOM (Mama,ja ovakva ne idem u školu!)
S 20 godina vidi da je predebela/premršava,preniska/previsoka,preravne/prekovrčave kose,ali odlučuje da ipak ide van.
S 30 godina vidi da je predebela/premršava,preniska/previsoka,preravne/prekovrčave kose,ali odlučuje da sad nema vremena baviti se time i odlazi van.
S 40 godina vidi da je predebela/premršava,preniska/previsoka,preravne/prekovrčave kose,ali kaže:Pa dobro,barem sam uredna i odlazi van.
S 50 godina pogleda se,vidi se i ode kud hoće.
Sa 60 godina pogleda se i prisjeti se svih onih ljudi koji se u zrcalu više čak ne mogu niti vidjeti.I ode osvojiti svijet.
Sa 70 godina pogleda se i ugleda mudrost,smijeh,sposobnost.Ode uživati u životu.
S 80 godina baš je briga za gledanje!Stavi na glavu ljubičasti šešir i odlazi živjeti.
Možda bismo taj ljubičasti šešir trebali staviti na glavu malo ranije!


P.S. Svima kojima je sutra prvi dan nastave (da ima nas i takvih,hehe) želim sve najbolje,da ga nekako prežive.Ipak je vikend pred vratima! ;))

Ne mogu vjerovati.Već je 9. mjesec.Mjesec koji mi se nikada nije nešto posebno sviđao.Jedan od razloga,možda i najveći,je škola.Muči me sama pomisao da ću u ovo vrijeme,za 7 dana truliti u istoj klupi,slušati iste monotone glasove ili još gore,paradirati na tjelesnom,na bazenu.Pitam se pitam,tko će me natjerati na bilo kakvu aktivnost nakon više od 2 mjeseca štrajkanja.Što je najgore,još malo počinje i bablje ljeto,ubojiti nastavak pravog.I sad ti idi u školu i koncentriraj se na nju dok sunce sja sve u šesnaest,žljezde se prekomjereno luče,a glava samo što ne otpadne s vrata...

Uvijek su mi ta prva 2 mjeseca bila ubitačna.Učenje mi nije ni na kraju pameti.Ne odbijam niti jedan poziv na kavu,šetnju,sve samo da nisam doma,pred tim suhoparnim,iscrpljujućim knjižurinama.A o vremenu da ne pričam!Malo toplo,malo hladno za po*izdit.Mrzim to promjenjivo vrijeme,razdoblja kada je i sam ormar zbunjen koje je godišnje doba u tijeku.
Ili jedno ili drugo,premda više naginjem prema toplim,mekanim đemperima,dolčevitama...
Da,zimski sam tip.Nema mi ničeg boljeg (i slađeg!) od debelih,napumpanih bundi,kapica,šalova,rukavica...ahhh...savršenstvo!
Poznata je konstatacija da su ljudi ljepši ljeti (tamna put,razgolićenost...),no kod mene je to obratno,kao i većina stvari,uostalom.Nema mi ničeg ljepšeg od promrzlog lica i crvenog nosića...Eh ti Slovački korijeni! ;) I zima mi je najbolje godišnje doba za ljubav.Jeftinije grijanje od toga ne postoji,to sigurno. ;)

E,sad sam već daleko otišla.Svrha cijelog ovog posta (zapravo samo uvodne rečenice) je da vam poželim dobar i nezaboravan provod ovog vikenda,zadnjeg ovog ljeta.Znam,ljeto još ne predaje kapitulaciju jeseni po kalendaru,no mislim da ćemo se složiti da ljeto i škola nisu baš najbolji primjer proporcionalnosti,zar ne?